1.  
  2.  
  3.  

  4. "Kada pomislim na proslost, na dane kada sam bila srecna, sjetim se one Andriceve:”Za srecu nam malo treba a cesto nam bas to malo I nedostaje.”Onda shvatim da sam to malo imala I da je to ono sto me cinilo najsrecnijom na svijetu.Jedna sam od osoba koje ne podnose samocu, I kojima je najveci strah usamljeno koracati kroz zivot.Osjetila sam se voljeno, uz prisustvo svih tih ljudi koji su svakodnevno ispunjavali moj zivot.A sada, kao da nemam nikoga,I kao da niko ne moze da shvati moje misli I osjecanja.Ma koliko se trudila, ne uspijevam sakriti tugu, koja svakodnevno ispliva na povrsinu…
    I noci mi nisu lake, u njima nema snova bar ne onih lijepih..
    Svaki dan pitam sebe zasto sam bas ja ta koja ne moze zaboraviti, zasto ja ostajem u proslosti I zivim za nju?
    Zasto ja ne mogu zaboraviti njega kao on mene? S pocetka nisam ni shvatala koliko mi sve to znaci, koliko mi on znaci.Da ON jer suvisno bi bilo I ime mu spomenuti..
    Osjecanja su brzo dosla,ali treba vjecnost da odu.Od prijateljstva u ljubav, ali od ljubavi nikad prijateljstvo."
     
  5.  

  6. "„Da li je stvarno teško pustiti nekoga? Ili je samo teško jer nikada ne znaš da li postoji još uvijek šansa."
     
  7.  

  8. "Priznajem,ljubila sam i prije njega.Ali nije to bilo to. Sretnem ga u prolazu,njegov pogled me obori s’ nogu,i onda svi zajednički trenuci prolaze kroz glavu. Voljela jesam i druge,ali kao njega ni jednog."
     

  9. "Ako bi se kod mene jednom, ma kada, javila druga ljubav, bit će joj teško sa mnom. Ona će morati da ima isto lice kao i moja prva ljubav. Isti čuperak. Isti prćasti nos. Istu boju očiju. Isti hod. Iste navike. Istu čak adresu. Ustvari, to i ne bi bila moja druga ljubav. To bi bio prosto nastavak moje prve, moje jedine ljubavi."
     

  10. "Čovjek najviše misli na onog koga želi zaboraviti."